Jednospratni objekat lociran je sa desne strane Beogradske ulice u nizu ulične regulacije koji čine više stambeno-poslovnih jednospratnica u okviru bloka između Beogradske i Štrosmajerove ulice.
Prema podacima dr Roberta Paulovića (dokumentacija Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, dosije br. 5 – Petrovaradin), zgrada je pripadala Šajkaškom bataljonu.
Reprezentativan izgled frontalnog dela, odnosno ulična fasada ovog objekta, proističe i korespondira sa istorijatom njegove namene koja je u početku pripadala Šajkaškom bataljonu a kasnije je, sudeći prema istorijskim izvorima, bila u funkciji bolnice za ratne veterane. Osnova objekta je u formi latiničnog slova „L“ sa dvorišnim krilom sa desne strane. U prizemnom delu objekta sa ulične strane, nekada su se nalazili lokali koji su vremenom adaptirani u stambeni prostor, iako ova adaptacija nije narušila izgled fasade objekta. Preostali deo objekta (ostatak prizemlja dvorišnog krila, spratni deo i potkrovlje adaptirano od tavanskog prostora), takođe danas predstavlja stambeni prostor sa većim brojem zasebnih jedinica.
Ulaz u objekat u formi zasvođene dvokrilne kapije sa polulukom i reprezentativnim portalom bogate barokne ornamentike koje je flanktira od ostatka fasadnog platna, nije simetrično postavljen, već je pomeren u desno. Sa obe strane širokog ulaza, nalazi se po jedan lokal, koji danas nisu u funkciji. Oni su nejednake veličine i sa različitim prozorskim otvorima, dok su nekadašnji ulazi u njih, po formi i gabaritima, identični. Od ulaza u objekat se pruža široki prolaz čija je tavanica u prednjem delu (bliže uličnoj kapiji) izvedena u formi poluobličastih svodova sa tzv. svodnim rukavcima, dok je u delu bližem dvorištu, pod krstastim svodom.
Izgled fasade objekta, u kontekstu ornamentike i dekoracije, zgradu „Šajkaškog bataljona“, svrstava među najinteresantnije i svakako najznačajnije barokne objekte Suburbiuma. Zahvaljujući sačuvanom broju „1792“ koji je urezan u ovalnoj površini uokvirenoj ornamentom u sklopu frontona desnog prozora lociranog iznad ulaznog portala, može se decidno utvrditi godina završetka izgradnje ovog objekta.
Arhitekta i konzervator Slobodanka Babić je, analizirajući arhitektonske i ikonografske karakteristike ulične fasade ovog objekta, istakla sledeće:
Fasada je horizontalno podeljena podeonim i potkrovnim vencem. Zidno platno prizemlja i ivice sprata objekta su izvedene u imitaciji kamenog sloga. Bogato ukrašen portal ima po dva profilisana pilastra, blago skošena u odnosu na ravan fasade. Pilastri imaju profilisane kapitele ispod kojih se nekad nalazio ukras u obliku stilizovane loze, karakterističan za plastičnu dekoraciju na dovratnicima i doprozornicima u XVIII veku, koji je danas sačuvan samo fragmentarno na desnom pilastru. Iznad lučno zasvođenog ulaza, u simetričnoj postavci su figure lava sa ispruženim jezikom.
Ostali deo ispunjava simetrično komponovani biljni ornament sa akantusovim lišćem i volutama koje polaze od završnog kamena. Portal je nadvišen arhitravom na čijim krajevima je po jedan karakterističan postament sa stilizovanom vazom završenom u vidu kugle, dok je u osi viši postament na kojem se, nalazio grb koji se danas čuva u Vojvođanskom muzeju, a kopija je postavljena na objekat. Кarakteristična dvokrilna drvena kapija sa sačuvanim okovima od kovanog gvožđa ima u središtu manja, polukružno završena vrata. Sa leve i desne strane su nekadašnji lokali sa portalima zatvorenim metalnim, odnosno drvenim kapcima. Na spratu je osam prozora na približno podjednakom rastojanju, od kojih su tri kibic- fensteri. U prostoru između prvog i drugog prozora na spratu, s leva na desno, je polukružna niša sa skulpturom Bogorodice Imakulate sa Hristom, na četvrtastom postamentu. Iznad prozora sprata su postavljeni trougaoni polukružni frontoni sa plastično izvedenim štuko ornamentom različitih motiva: u obliku školjke, palmete, akantusovog lista ili mreže unakrsnih linija koje imitiraju gitere od kovanog gvožđa. U parapetnim poljima, kao i ispod niše, primenjena je ista i naizmenice tehnika dekoracije, još složenijih motiva, karakteristična za XVIII vek, kakvu nalazimo još samo na objektu Magistrata u Beogradskoj 6. Objekat je građen opekom, malterisan i bojen. Podrum pod poluobličastim svodom se nalazi ispod desnog dela objekta. Кrov je na dve vode, pokriven biber crepom. Potkrovlje je krajem prošlog veka adaptirano u stambeni prostor, osvetljeno nizom loše oblikovanih i neprimerenih vertikalnih prozora-badža od pocinkovanog lima.
Citirano iz: Stančić Donka i grupa autora “Umetnička topografija Novog Sada”. Novi Sad: Matica Srpska. 2014. str. 760.
U širokom hodniku ulaza u objekat koji vodi ka dvorišnom delu od ulazne kapije, odnosno na njegovoj levoj strani, sačuvana su autentična dvokrilna gvozdena vrata nekadašnjeg lokala sa osobenim okovom od kovanog gvožđa, dok je sa desne strane prolaza locirano dvokrako stepenište koje vodi na sprat objekta sa sačuvanim drvenim gazištima i štuko ornamentikom na površini svoda. Prostorije prizemnog dela objekta, izvedene su pod poluobličastim svodovima sa izuzetkom lokala sa leve strane od ulazne kapije, gde su prilikom adaptacije svodovi uništeni. Prostorije spratnog dela objekta su pod ravnom tavanicom. Duž dvorišnog krila tavanica je zasvođena a izvorno otvoreni trem je uništen neprimerenim dogradnjama. Takođe, u nivou sprata, postoji otvoreni hodnik koji se, na dvorišnoj strani uličnog dela objekta, nastavlja na komunikacioni balkon sa ogradom od kovanog gvožđa. Tavanski prostor je adaptiran u niz manjih stambenih jedinica tokom devedesetih godina XX veka.
Ulične fasade objekta kao i krov, obnovljene su u okviru kompletne rekonstrukcije i revitalizacije Podgrađa, koja je otpočela 2017. godine pod ingirencijom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada a koja još uvek traje.