Jednospratni objekat koji je svojom frontalnom fasadom lociran na Trgu Vladike Nikolaja, sa leve strane Varadinskog mosta iz pravca Novog Sada, celokupnim svojim proporcijama i korpusom, zapravo oblikuje levu stranu Trga. Sudeći prema izvorima kojima se disponuje, ovaj deo Trga Vladike Nikolaja je pre uklanjanja Novosadske kapije, predstavljao zapravo “Paradni plac”, koji se inače prostirao celom dužinom kao jedinstvena celina u zaleđu Dunavske, odnosno Novosadske kapije.
Uzimajući u obzir specifičnu organizaciju prostorija u kontekstu njihove dispozicije i funkcionalnosti, zatim kontruktivna rešenja svodova međuspratnih konstrukcija, pojedine arhitektonske elemente i generalno celokupan izgled objekta a sudeći prema sačuvanoj arhivskoj građi (stare fotografije), kao i samu lokaciju objekta, po svemu sudeći zgrada “Stare ratne komande”, sagrađena je još u prvoj fazi izgradnje Donjeg grada Petrovaradinske tvrđave. Odnosno, prema odlikama baroknog stila i lokacije samog objekta, njegova izgradnja je najkasnije završena do prve polovine XVIII veka. Prema pojedinim autorima, ovaj objekat predstavlja jednu od najstarijih zgrada Podgrađa izgrađenih po nalogu Komandanta Tvrđave između 1694. i 1711. godine, generala Ditriha Hajnriha fon Nehema (Heinrich von Nehem / Theodorus Henricus).
Izvorna namena ovog objekta do danas nije sa sigurnošću utvrđena, ali s obzirom na njenu lokaciju – nasuprot zgrade Generalata, odnosno objekta komandanta Petrovaradinske tvrđave (Comendanten und Generalat Hauss) – implicira da je vršila funkciju značajnog objekta u kontekstu sistema zapovedništva fortifikacije. Naziv objekta “Stara ratna komanda”, proističe sa karte Petrovaradinske tvrđave iz 1901. godine, gde je objekat označen pod ovim nazivom iz čega se ujedno isčitava funkcija ove zgrade u tom periodu.
Objekat ima osnovu izduženog pravougaonika sa dva manja bočna kraka i sa središnjim stepenišnim aneksom. Bočni krakovi zgrade orijentisani su prema Beogradskoj, kao i prema Ulici prote Mihaldžića, dok je frontalni deo objekta orijentisan prema Trgu Vladike Nikolaja. Stepenišni aneks je orijentisan centralno prema dvorišnom delu prema kojem je nekada bio orijentisan i otvoreni trem koji je vremenom adaptiran i zatvoren prilikom naknadno izvedenih dogradnji između aneksa i bočnih krila. Odnosno, prilikom jedne od adaptacija, nekadašnji trem hodnika sa lučnim otvorima je postao deo enterijera novoformiranih prostorija na dvorišnom delu, a osnova objekta je poprimila formu pravougaonika.
Kao što je navedeno, u pitanju je jednospratni barokni objekat koji se sastoji od prizemnog i spratnog dela, kao i od krova, odnosno tavanskog prostora. Pored toga, postoje i dva odvojena podruma smeštena ispod leve i desne strane uličnog trakta objekta. U prizemnom delu zgrade, sve prostorije imaju masivno izvedene poluobličaste svodove koji se granaju u tzv. svodne rukavce. Nasuprot tome, prostorije na spratu imaju ravne tavanice. Raspored prostorija, kako u prizemlju, tako i na spratu objekta, koncipiran je u dva trakta sa središnjim hodnikom kao osnovnom osom komunikacije. Hodnik na spratu, kao i onaj u desnom delu prizemlja je pod poluobličastim i plitkim sfernim svodovima, dok je u levom traktu prizemlja, denivelisanom za visinu od tri stepenika tako da se danas, odlikuje ravnom tavanicom.
Podrumske prostorije, odnosno oba odvojena podruma su različitih visina (pretežno niske) sa nizom prostorija čije su tavanice zasvođene poluobličastim svodovima sa tzv. svodnim rukavcima. U suštini su ostale u izvornom obliku, iako se u njima uočavaju danas zazidani podzemni prolazi o kojima ne postoje podaci u arhivskoj građi. Кrov objekta je visok i izveden je na dve vode. Pokriven je sa biber crepom, dok je nad dvorišnim dograđenim delovima malog nagiba, praktično ravan i pokriven je sa limom. U tavanskom prostoru, uočava se interesantan uokviren natpis na maleterskoj podlozi, sa nečitlivom godinom (172?) ispod pravougaonog okvira.
Fasade objekta su ravno malterisane sa višestruko profilisanim potkrovnim vencem i odlikuju se jednostavnošću. Uglovi objekta i polukružno završen ulaz naglašeni su plitkim pilastrima. Sa fasade je prilikom nekih od ranijih adaptacija uklonjena celokupna malterska barokna dekoracija uključujući i posebno akcentiranu nišu sa svecem zaštitnikom koja se nalazila na fasadi Beogradske ulice. Danas ova niša, zapravo predstavlja tzv. slepi prozor koji je pozicioniran u centralnom delu sprata fasade orijentisanoj prema Beogradskoj ulici. Do danas se ne disponuje podacima, kada je uklonjen kip sveca, kao ni kog sveca je on zapravo predstavljao. Tokom rekonstrukcije fasade objekta 2023. godine, na osnovu sačuvanih starijih fotografija, vraćeni su skoro svi elementi izvorne dekoracije. Glavna fasada prema Trgu Vladike Nikolaja, kao i fasada orijentisana prema Beogradskoj ulici, odlikuje se sa četrnaest, odnosno četiri osa arhitravno završenih prozorskih otvora sa drvenarijom novijeg datuma. Glavni ulaz u formi dvokrilne kapije nalazi se u centralnom delu frontalnog dela fasade orijentisanoj prema Trgu Vladike Nikolaja. On je od ostatka fasadnog zida flanktiran polukružnim portalom izrađenim od maltera u formi kamenih kvadera sa centralno simetričnim ukrasom u vidu romba na njegovom vrhu. Pomenutom rekonstrukcijom, vraćena je malterska plastika koja flanktira prozorske otvore, kao i portal ulaza. Ispod prozora na spratnom delu, u parapetima, nalaze se specifični ukrasi a na ćoškovima objekta sa sve tri strane fasada, specifično izrađeni pilastri kako u prizemnom, tako i na spratnom delu objekta. Ujedno, ponovo je izveden izvorni međuspratni venac.
Danas je ovaj objekat sastavni deo Vojno-medicinskog centra, odnosno depadans Vojne bolnice i u njoj je smeštena stomatološka služba i vojna apoteka. Ujedno predstavlja i jedinu zgradu Vojne bolnice, koja se ne nalazi u okviru njenog jasno definisanog objedinjenog prostornog kompleksa. Inače, pored Stare ratne komande, kao izdvojene jednospratne zgrade izvan celine, kompleks objekata i površina Vojne bolnice danas predstavlja jasno izdvojenu prostranu kompleksnu urbanističku i arhitektonsku celinu Suburbiuma, koja zauzima značajan deo severozapadnog dela površine Podgrađa Petrovaradinske tvrđave. Nalazi se unutar severozapadnog bastionog fronta Suburbiuma, oivičen je Bastionom Sv. Jozefa prema Dunavu i prema delu Vaserštata, kao i Bastionom Sv. Terezije orijentisanom prema ostatku fortifikacijskog sistema Donjeg grada Petrovaradinske tvrđave, odnosno prema Vaserštatu (tzv. Vodenom gradu) sa kojim je povezan preko Ispadajuće kapije. Uz bedeme, pruža se sve do Crkve Sv. Pavla, tj. do Nove (Donje) kapije, dok je u okviru unutrašnjosti od ostatka Suburbiuma, oivičen ulicama Vladimira Nazora i Prote Mihaldžića, kao i Trgom vladike Nikolaja. Sastoji se od većeg broja međusobno povezanih i izdvojenih objekata građenih u različitim vremenskim periodima od kraja XVIII do sredine dvadesetih godina XX veka. Arhitektonsku srž kompleksa čini nekoliko međusobno povezanih objekata različite namene, koji su tokom vremena često redefinisani i prekomponovani poput nekadašnjeg objekta Franjevačkog samostana kojem je kasnije pripojena Crkva Sv. Franje a zatim i Zgrada komandanta tvrđave. Kao izolovani objekti unutar kompleksa Vojne bolnice se takođe nalaze: Objekat Velike kasarne, Barutana Terezija (Barutni magazin BIII), Izolovani Paviljon (današnja zgrada Uprave Vojnomedicinskog centra), čitav niz adaptiranih prostorija kazamata između Nove (Donje) i Ispadajuće kapije, objekat „berbernice“, pravoslavna crkva Sv. Pavla sa dve kapele, Ispadajuća kapija, bočne prostorije Nove (Donje) kapije, nekoliko arhitektonskih struktura (bunari, spomenici), kao i sporednih malih objekata novijeg datuma.
Fasada Stare ratne komande je 1968. godine inače delimično rekonstruisana u delu orijentisanom prema Ulici prote Mihaldžića, kada je vraćen izvorni međuspratni venac, ramovi oko prozora, kao i deo karakteristične plitke malterske plastike iznad prozora prizemlja i u parapetima spratne zone. Kompletne ulične fasade objekta kao i krov, obnovljene su 2023. godine u okviru kompletne rekonstrukcije i revitalizacije Podgrađa, koja je otpočela 2017. godine pod ingirencijom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada a koja još uvek traje. U tom kontekstu, danas je dekoracija fasada orijentisana sa sve tri strane, uniformo rekonstruisana.