Objekat je lociran kao drugi u nizu sa leve strane Beogradske ulice iz pravca Novog Sada tako da pogled na njega značajnim delom zaklanja pristupna rampa puta koja vodi prema Varadinskom mostu. Radi se o stambeno-poslovnoj jednospratnici na čijem se spratu nalaze stambene jedinice, dok je izvorno, prizemni deo objekta u uličnom delu bio namenjen za psolovne prostorije. Kasnije je deo prizemlja objekta, levo od ulaza u njega, odnosno raniji poslovni prostor, adaptiran u stambeni sa dva ulična prozora, dok je sa desne strane ostao lokal u formi jednih ulaznih vrata. Na spratu objekta se nalaze četiri pravougaona prozora od kojih su dva središnja kibic – fensteri. Zgrada se dakle, sastoji od podrumskih prostorija, prizemlja i sprata, dok je tavanski prostor iznad uličnog dela objekta adapitiran u stampeni tokom devedesetih godina dvadesetog veka, tako da je potkrovlje pripojeno stanovima na spratu. Tom prilikom su otvoreni i krovni prozori. Na delu tavana (potkrovlja), koji je orijentisan prema dvorišnoj strani, krov je dodatno nadzidan, odnosno povišen, pri čemu je ujedno promenjen nagib krovne ravni. Objekat je građen od opeke, izvorno malterisan i bojen. Krov je složen, na uličnom i dvorišnom delu na dve, a na istočnom krilu na je izveden na jednu vodu. Pokriven je sa biber crepom.
Sudeći po arhitektonskim karakteristikama, može se sa sigurnošću konstatovati da je objekat izgrađen u toku XVIII veka, iako današnji izgled objekta datira iz 1919. godine kada je zgrada detaljno rekonstruisana na šta ukazuje i vinjeta od lima koja je postavljena na krovnoj ravni iznad oluka na centralnom delu krova – inicijali i godina rekonstrukcije („AW 1919“).
Arhitektonska rešenja koja pružaju čvrste indicije da je izvorni objekat izgrađen tokom XVIII veka su način oblikovanja svodova međuspratnih konstrukcija, sačuvani fragmenti originalnih dekorativnih elemenata na frontalnoj fasadi, celokupna dispozicija i organizacija prostorija, način oblikovanja komunikacijskih balkona sa dvorišne strane zgrade, specifičnosti kamenih konzola, kao i izvedeni detalji od kovanog gvožđa. Prilikom rekonstrukcije izvedene 1919. godine, frontalna fasada orijentisana prema Beogradskoj ulici, u potpunosti je obložena fasadnom, odnosno tzv. klinker opekom pri čemu je ujedno promenjena i izvorna plastična dekoracija sa izuzetkom one koja se nalazi ispod potkrovnog venca u površini friza. U tom smislu, današnji izgled frontalnog dela objekta, ima naglašen međuspratni i potkrovni venac, kao i soklu. Spratni prozori, nisu izvedeni simetrično po horizontalnoj osi fasade, odnosno locirani su na nejednakom rastojanju a simetrija je odsutna i u prizemlju zgrade. Portal glavnog ulaza u zgradu, portal ulaznih vrata lokala sa desne strane, kao i prvi prozor sa leve strane od ulaza su u suštini jednaki. Kasnija adaptacije leve strane prizemlja koja je pretvorena u stambeni prostor, pre svega je uočljiva na drugom prozoru od ulaznih vrata koji je nešto uži od onog bliže vratima, budući da je on izveden iz izvornog oblika portala nekadašnjeg ulaza u lokal kakav postoji sa desne strane objekta posmatrano od ulaza. Dok je u sklopu sokle sačuvan autentičan podrumski prozor, odnosno otvor u kamenom ramu, prozorski otvori na spratu su izvedeni u profilisanom malterskom ramu naglašenih uglova i međusobno su povezani sa vencem ispod kojeg su uokvirena prazna parapetna polja.
Sredinom prizemnog dela objekta pruža se hodnik koji vodi od ulaza sa ulične strane iz Beogradske ulice prema dvorištu zgrade i iz njega se ulazi u stambene prostorije prizemlja, dok je na desnoj strani od ulaza u sklopu polukružne zasvođene niše, uzidan bunar sa relativno očuvanim mehanizmom za vađenje vode koji je od ostatka hodnika izdvojen drvenim vratnicama načinjenih od letvi. Hodnik je bez dekoracije, jednostavno izveden sa zasvođenim poluobličastim svodom sa nizom delimično asimetrično raspoređenim manjim svodovima u okviru njega.
Izvorno je stambeni objekat izgrađen na parceli koja se pružala između Beoradske i Ulice Prote Mihaldžića, s tim što je ulični deo objekta (orijentisan prema Beogradskoj ulici), obuhvatao dve trećine parcele. Na preostalom delu parcele, prema Ulici Prote Mihaldžića postojao je prizemni objekat koji je nadograđen i u potpunosti izmenjen krajem devedesetih godina XX veka. On se danas vodi zasebno, odnosno kao “novoizgrađeni jednospratni stambeno-poslovni objekat u sklopu Ulice Prote Mihaldžića br. 2a. Ovim prekomponovanjem unutršnjeg dela parcele, prekinuta je izvorna komunikacija koja je preko dvorišta spajala dve navedene ulice.
Danas osnovu graditeljskog sklopa stambenog objekta predstavlja izduženi pravougaonik u orijentaciji prema Beogradskoj ulici sa manjim unutrašnjim dvorištem kojeg formiraju ulični i dvorišni deo sa istočnim krilom koje ih povezuje. Kao što je napomenuto, komunikacija između uličnog dela prema Beogradskoj ulici i dvorišnog dela, obavlja se preko hodnika sa svodovima u sklopu kojeg se nalazi bunar uzdidan na istočnoj tj. desnoj strani hodnika u formi zasvođene niše. Na istoj strani zida na kojoj se nalazi bunar, u produžetku hodnika, postoji dvokrako stepenište kojim se izlazi na spratni deo objekta, dok se drugo stepenište, nalazi na suprotnoj strani i zapravo je locirano u dvorišnom delu objekta.
Raspored prostorija u objektu je jako sličan kako na prizemlju, tako i na spratu. Podrumske prostorije se pružaju ispod najvećeg dela osnove objekta a postoje indicije o određenim zazidanim tunelima (prolazima) koje predstavljaju komunikaciju sa susednim blokom, odnosno današnjim kompleksom Vojne bolnice. Svakako, ovakva tvrđenja treba posmatrati hipotetički i moguće da su vremenom konstruisana u kontekstu „urbanih legendi“ kako stanovnika ovog objekta, tako i generalno stanovnika Podgrađa. Inače, u podrumu su često prisutne podzemne vode, tako da je deo podrumskih prostorija nepristupačan. Njegova tavanica je izvedena u formi poluobličastih svodova.
Prizemne prostorije uličnog dela stambeno-poslovnog objekta, kao i hodnik na spratu, izvedeni su u formi poluobličastih svodova sa nizom manjih svodova, tzv. svodnih rukavaca koji se pružaju od centralnog dela glavnog svoda. Prostorije dvorišnog dela objekta, imaju drugačije svodove, odnosno izvedene su u drugačijoj formi od ostatka zgrade.
Fasada dvorišnog dela objekta na spratnom delu ima dva šira segmentarno završena otvora što predstavlja ostatke nekadašnjeg otvorenog trema koji je preoblikovan u jednoj od kasnijih rekonstrukcija, odnosno prilikom prekomponovanja zgrade u kasnijim intervencijama.
Ulična fasada objekta, krov i stolarija, obnovljeni su u okviru kompletne rekonstrukcije i revitalizacije Podgrađa, koja je otpočela 2017. godine pod ingirencijom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada a koja još uvek traje.