Osnova objekta jednospratne stambene kuće locirane na ćošku Beogradske i Ulice Vatroslava Lisinskog predstavlja izduženi pravougaonik koji je kraćim delom orijentisan prema Beogradskoj, dok je sa svojim dužim delom orijentisan prema Ulici Vatroslava Lisinskog. Glavni ulaz u objekat je iz Beogradske ulice a sam objekat u kontekstu njegovih gabarita lociran je na parceli koji obuhvata prostor između tri ulice: Beogradske, Vatroslava Lisinskog i Prote Mihaldžića. U dnu nekadašnje parcele, odnosno na ćošku ulica Vatroslava Lisinskog i Prote Mihaldžića, nalazi se kasnije neadekvatno adaptirani prizemni objekat u formi latiničnog slova “L”sa zasebnim ulazom u dvorište iz Ulice Prote Mihaldžića. U njegovom produžetku, unutar dela parcele orijentisanom prema Ulici Vatroslava Lisinskog, takođe postoji još jedan objekat novijeg datuma, čiji oblik apsolutno narušava autentičnu urbanističku strukturu Podgrađa. Iz Ulice Vatroslava Lisinskog, takođe postoji ulaz u formi kapije od kovanog gvožđa, preko kojeg se ulazi u dvorišni deo parcele.
Sudeći prema arhivskoj građi kojom se disponuje, Zgrada brigadira je najverovatnije izgrađena tokom druge polovine XVIII veka, dok je današnji izgled dobila u toku druge polovine ili krajem XIX veka. Odnosno, na „Glavnom raportnom planu o radovima na Petrovaradinskoj tvrđavi“ iz 1774. godine, kao i u kontekstu predloženih radova za 1775. godinu, osnova objekta je označena kao „Zgrada brigadira i plac majora i štala“. Na planu iz 1901. godine, ucrtana je osnova objekta kakva postoji i u današnjoj formi, pri čemu je objekat označen kao „Oficirska stambena zgrada“.
Arhitekta i konzervator Slobodanka Babić je, analizirajući arhitektonske karakteristike ovog objekta, istakla sledeće:
Sredinom osnove, duž čitavog objekta, proteže se unutrašnji hodnik iz kojeg se ulazi u niz prostorija – stanova desno prema ulici Lisinskog, i pomoćnih prostorija na levoj i strani, na kojoj je još dvokrako stepenište za sprat, manje unutrašnje dvorište i svetlarnik. Dispozicija prostorija je ista u prizemlju i na spratu. Podrum se nalazi ispod levog dela objekta iz kojeg vode podzemne veze prema objektima danas vojno-bolničkog kruga u severnom građevinskom bloku podgrađa. Zasvođen je poluobličastim svodovima i nepristupačan je veći deo godine zbog prisustva vode. Stepenište na sprat je široko sa drvenim gazištima. Zasvođeno je poluobličastim svodovima iznad krakova i krstastim na podestima. U bočnim zidovima su lučno završeni ustakljeni prozori. Prostorije prizemlja i sprata su sa ravnim tavanicama drvene konstrukcije. Objekat je građen od opeke, malterisan i bojan. Кrov je nešto susednih u Beogradskoj ulici i izuzetno složen, pokriven biber crepom sa pet sačuvanih karakterističnih vertikala odžaka. Prednji deo krova, prema Beogradskoj ulici, je nešto niži, masivniji, dok je stražnji deo viši, po konstruktivnom rešenju i manjim presecima krovne građe evidentno iz kasnijeg perioda.
Glavni ulaz u zgradu je iz Beogradske ulice kroz puna dvokrilna vrata sa nadsvetlom na kojima je sačuvan autentičan okov od kovanog gvožđa. Vrata su asimetrična u odnosu na po dva prozora levo i desno od njih. U osi vrata kao i prozora u prizemlju nalaze se prozori od prostorija na spratu. Prema ulici Lisinskog je jedanaest identičnih prozora na spratu i prizemlju (osim portala otvorenog devedesetih godina), pri čemu su prvi ugaoni u prizemlju, kao i prva dva na spratu „slepi“ prozori smešteni na izbačenom rizalitu kojim je plitko akcentiran ugao zgrade. Po ravnim, malterisanim površinama prizemne zone ulične fasade izvučene su plitke fuge. Horizontalnu podelu naglašavaju profilisani međuspratni i potkrovni venac. Uglovi objekta i rizalit u ulici Lisinskog obrađeni su u imitaciji naizmenično ispuštenih, rustično obrađenih kvadera. Otvori u prizemlju su u jednostavnom malterskom okviru sa naglašenim završcima, a na spratu u profilisanim malterskim ramovima sa naglašenim solbankom. Opisana malterska plastika i položaj stolarije od ravni fasade, kompozicija i korpus zgrade, kao i kolorističo rešenje iz 1967. godine autora Aleksandra Lakića (1922-1988), novosadskog slikara, podvlače osnovnu stilsku karakteristiku likovnog rešenja fasada u pseudo renesansnom slogu.
Na parceli se nalazi i dvorišna zgrada L osnove, čije južno krilo je funkcionalno povezano sa glavnim objektom i s njim formira malo dvorište. Ulaz u dvorište je širok, sa tragovima nekadašnjih zidanih stupaca kapije i dvokrilnim vratima od kovanog gvožđa sa primenjenim dekorativnim elementima u duhu secesije. S desne strane kapije je smešten objekat trafostanice, a preko puta nelegalno izgrađeni spratni objekat. Severno, stambeno krilo je praktično odvojeno (zazidani otvori) i nosi poseban kućni broj – Lisinskog br. 3.
Citirano iz: Stančić Donka i grupa autora “Umetnička topografija Novog Sada”. Novi Sad: Matica Srpska. 2014. str. 765.
Ulične fasade objekta kao i krov, obnovljene su u okviru kompletne rekonstrukcije i revitalizacije Podgrađa, koja je otpočela 2017. godine pod ingirencijom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada a koja još uvek traje.
Inače kada je reč o celom ovom donjem delu parcele koji obuhvata celokupnu stranu bloka duž Ulice Vatroslava Lisinskog i izbija na Ulicu Prote Mihaldžića, tj. završava sa pomenutim prizemnim objektom u formi latiničnog slova “L” sa zasebnim ulazom u dvorište iz Ulice Prote Mihaldžića, odnosno o objektu koji se vodi pod posebnim kućnim brojem (Lisinskog br. 3), Slobodanka Babić navodi sledeće:
Pod ovim brojem vodi se severno krilo prizemnog dvorišnog objekta osnove na lakat, izgrađenog na parceli objekta u Beogradskoj 9. Ne poseduje nikakve značajne karakteristike, a sa nizom dogradnji izvedenih između objekata i ogradnog zida celokupan proctor je dodatno degradiran (…) Na planu iz 1901. ucrtano je dvorišno krilo postavljeno upravo na Ulicu Lisinskog, a preostali deo placa, gde se danas nalazi severno krilo, odnosno objekat koji nosi kućni broj 3, označen je kao vrt.
Citirano iz: Stančić Donka i grupa autora “Umetnička topografija Novog Sada”. Novi Sad: Matica Srpska. 2014. str. 776.