Objekat je lociran između kurtine koja povezuje Bastion Sv. Franciske i polubastion Sv. Benedikta sa jedne i zgrade Arsenala Donje tvrđave sa druge strane, odnosno na desnoj strani Beogradske ulice (posmatrano iz pravca Novog Sada), neposredno uz severozapadni rub Beogradske kapije.
U pitanju je jednospratan objekat dugačke pravogaone osnove čiji je bočni deo orijentisan prema Beogradskoj ulici, dok se duži deo proteže paralelno uz bočni deo zgrade Arsenala Donje tvrđave. Danas je objekat prilično zapušten a do početka prve decenije XX veka korišćen je kao aktivna kasarna. Na starim planovima Donjeg i Gornjeg kompleksa Petrovaradinske tvrđave, ucrtan je kao „Infanteria Kasarne“. Uzimajući u obzir njegovu izvornu funkciju, kao i arhitektonske odlike, ceo objekat je jako sličan zgradi Jednospratne kasarne, lociranoj na Gornjoj tvrđavi.
Objekat je na osnovu stilskih i arhitektonskih karakteristika, izveden u specifičnoj formi pojednostavljenog i svedenog, odnosno asketskog baroka, što konsekventno proističe i ujedno korespondira sa samom funkcijom objekta koji je vojne provinijencije. Prozorski otvori su postavljeni ravnomerno u horizontalnom nizu kako u prizemnom delu, tako i na spratu. Flanktirani su od ostatka zidnog platna sa jednostavnim okvirima izvedenim od maltera, iako se uočavaju i delovi okvira od kamena peščara žućkaste boje, koji su zapravo bili izvorni a kasnije su prekrečeni. Sa savake strane, na rubovima prozorskih okvira, postoji po jedan pilaster. Prizemni deo je od sprata u kontekstu stilskih karakteristika fasade, odvojen sa horizontalno izvedenim međuspratnim (podeonim) vencem, izvedenim od maltera a takođe postoji i nešto šire profilisani potkrovni venac po obodima cele kompozicije objekta. O različitim adaptacijama objekta, kroz koji je prošao tokom vremena, izuzev prekrečenih prozorskih okvira od peščara, svedoči i izgled stolarije koja je različita, odnosno datira iz različitih perioda. Krovna konstrukcija je izvedena četvorodelno, prekrivena je sa biber crepom i odlikuju je visoki dimnjaci, kao i tavanski arhitektonski detalji, koji su služili za provetravanje a koji se jasno uočavaju u okviru tavanskog prostora objekta.
Objekat karakteriše zatvoreni trem, odnosno hodnik lociran na jugoistočnoj strani koji odlikuju, kako u prizemnom tako i na spratnom delu, niz ustakljenih arkada. Na oba nivoa, tavanica hodnika je izvedena u sfernim svodovima koji su razdvojeni poluobličastim lukovima. Ujedno, hodnik predstavlja glavnu komunikacijsku osu objekta s obzirom da komunicira praktično sa svim prostorijama u prilično pravilnom nizu čije su tavanice izvedene u formi masivnih poluobličastih svodova koje se račvaju u tzv. svodne rukavce. U objektu postoje dve stepenišne vertikale, koje pored hodnika, predstavljaju osnovnu komunikcijsku osu zgrade. Tavanice stepeništa su pri tome, izvedene u formi krstastih i segmentarnih svodova. O kasnijim adaptacijama objekta, takođe svedoči i reorganizacija u formi uvođenja sanitarnih čvorova koji se nalaze približno u središnjem delu zgrade.
Podrumske prostorije se pružaju ispod celokupne osnove objekta i zapravo predstavljaju niz prostorija koje su zasvođene sa masivnim poluobličastim svodovima. Njihov raspored u velikoj meri korespondira sa koncepcijom rasporeda prostorija kako u prizemnom, tako i u spratnom delu objekta. U podrum se silazi autentičnim zidanim stepeništima koje karakterišu drvena gazišta.
U objektu je u periodu između Prvog i Drugog svetskog rata, koji je tada nosio naziv “Kasarna Vožd Karađorđe” funkcionisala i tzv. golubarska (golubija) pošta kao sastavni deo vojske Kraljevine SHS, tj. Kraljevine Jugoslavije. Odnosno u ovom objektu je bilo njeno sedište, dok su se pokretni golubarnici sa golubovima pismonošama, nalazili u sklopu zelenih površina na Trandžamentu.
Između Pešadijske kasarne i monumentalne Zgrade Arsenala Donje tvrđave, po dubini placa, pruža se dugačko pravougaono dvorište koje se završava na samom rubu Štrosmajerove ulice kod Samostana Sv. Jurja i nekadašnje Zanatske kasarne za smeštaj građevinskih radnika na fortifikaciji u kojem je danas smešten Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture. Dvorište je danas zapušteno i koristi se kao privatan parking privremeno smeštenih lica u objektu Arsenala Donje tvrđave.
Iznad jednog od dograđenih ulaza, približno preko puta ulaznog portal u objekat Arsenala Donje tvrđave, nalazi se ikonografski ostatak iz socijalističkog perioda, odnosno zvezda petokraka izvedena u malteru, poput onih koje postoje na zgradi Arsenala Donje tvrđave.
U skladu sa strateškim planom kompletne rekonstrukcije i revitalizacije Podgrađa, koja je otpočela 2017. godine pod ingirencijom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada a koja još uvek traje, objekat “Pešadijske kasarne” koji je i dalje poput zgrade “Arsenala Donje tvrđave” u vlasništvu Vojske Republike Srbije, ovaj objekat – koji je trenutno u prilično ruiniranom stanju I napušten – trebalo bi uskoro da bude obnovljen.