Poslovni objekat, smešten je iznad Polubastiona Sv. Benedikta, odnosno na kolskom putu prema Gornjoj tvrđavi koji se pruža u produžetku Štrosmajerove ulice. Objekat je osnove ćiriličnog slova ’’Г’’ i čine ga prizemni deo i naknadno preuređeno potkrovlje.
Na jugozapadnom delu kraćeg krila, dozidana je kasnije još jedna pomoćna prostorija. Krov objekta je na dve vode i pokriven je sa crepom. Adaptirani krov se odlikuje nizom vertikalnih krovnih prozora. Fasada je jednostavno izvedena sa ravno malterisanim zidnim platnom i naglašenim profilisanim potkrovnim vencem. Prozori u prizemlju su pravougaonog oblika, smešteni unutar malterskih ramova.
Objekat datira iz XVIII veka i više puta je menjao namenu. Prvobitno je služio za smeštaj građevinskih radnika na fortifikaciji i kao radionica, zatim u prvim decenijama XX veka kao stambena zgrada za oficire. Posle Drugog svetskog rata u njemu je bilo smešteno infektivno odeljenje Vojne bolnice, da bi svoju konačnu namenu dobio 1958. godine, kada je u njega useljen Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture.