Nova ili Donja, odnosno popularno nazvana “Crvena kapija”, u pojedinim izvorima označena i kao “Kapija Eugena Savojskog”, locirana je na kraju Ulice Vladimira Nazora, neposredno pored (sa desne strane) Crkve Sv. Pavla. Predstavlja jednu od dve danas postojeće, od nekada tri glavne kapije Podgrađa Petrovaradinske tvrđave. Smeštena je u osi fortifikacije Donjeg grada Petrovaradinske tvrđave između Suburbiuma i Vaserštata, odnosno u osi severoistočnog fronta Donje tvrđave. Kapija zapravo povezuje bastione Sv. Franciske i Sv. Terezije, odnosno locirana je u sklopu fortifikacijskih bedema između njih. Pod nazivom “Nova kapija” (Neü Thör), označena je na planu Petrovaradisnke tvrđave iz 1761/1762. godine. Katastarski, polovina kapije se nalazi u sastavu vojnog kompleksa “Tvrđava”, dok se druga polovina nalazi u sklopu kopleksa Vojne bolnice. Odnosno, komunikacijska osa prolaza je u sklopu vojnog kompleksa, dok se prostor levo od prolaza koji je izvorno predstavljao prostorije za stražu, nalazi u sklopu Vojnomedicinskog centra i danas je njegova nemena prilagođena potrebama prosekture Vojne bolnice. Sa obe strane kapije, unutar Podgrađa, na približno istoj razdaljini, locirane su dve tipske barutane, odnosno Barutni magazin Franc (BII) i Barutni magazin Tereza (BIII).
Poput Beogradske, kao i danas nepostojeće Novosadske (tj. Vodene, Dunavske ili Nepomukove) kapije, Nova tj. Donja kapija, izgrađena je u barokno-neoklasicističkom stilu i karakteriše je crvena boja fasade orijentisane prema unutrašnjosti Podgrađa, zbog čega se za nju često koristi i alternativni naziv “Crvena kapija”.
Poput nekadašnje nepostojeće Novosadske, kao i do danas očuvane Beogradske kapije, Nova ili Donja kapija, predstavlja reprezentativan i upečatljiv objekat Podgrađa, iako je u odnosu na dve pomenute glavne kapije, imala manje bitan komunikacijski značaj. Kapija ima osnovu u formi obrnutog slova “T” i u njenom središtu je lociran široki komunikacijski prolaz koji je zasvođen sa poluobličastim svodom koji se grana u tzv. svodne rukavce, dok se iza spoljne fasade kapije odlikuje sfernim svodovima. Preostale prostorije kapije (po tri sa svake strane od komunikacijskog prolaza), izvedene su pod poluobličastim svodovima.
Osnovna karakteristika fasade orijentisane prema unutrašnjosti Podgrađa, odnosno prema jugozapadnom delu, predstavlja zagasito crvena boja fasadnog zida, kao i simetrično komponovan široki front koji je izdeljen pilastrima u sedam polja. Polukružno završen komunikacijski prolaz kroz kapiju, naglašen stepenovanim pilastrima, lociran je u središnjem polju celokupnog arhitektonskog sklopa, dok su sa desne i sa leve strane od njega, identična uža polja sa ovalnim otvorima i vratima po vertikali ispod njih. Od ostatka fasadnog zida, otvori navedenih ovalnih prozora, kao i otvori vrata, flanktirani su dekorativnom kamenom plastikom. Preostala polja Kapije, sastoje se od po dve ose otvora vrata i/ili prozora koji su nadvišeni sa specifičnim arhitravnim frontovima sa masivno zakošenim završcem, iznad kojih se nalazi istaknuto pravougaono polje.
Stilizovani kameni ukrasi sa kamenom bazom, postavljeni su u osovinama pilastara. Sa njih su uklonjeni završci koji su po svemu sudeći bili u formi “zatvorenih vaza”, identičnim onim kakvi su nekada postojali na srušenoj Novosadskoj kapiji, odnosno poput arhitektonskih elemenata kakvi su do danas očuvani na unutrašnjoj fasadi Beogradske kapije. Fasadno platno je u gornoj partiji po horizontali kapije, izvedeno u formi profilisanog venca i odlikuje se sa arhitravno završenom atikom. Pokriveno je sa biber crepom.
Arhitekta i konzervator Slobodanka Babić je, analizirajući arhitektonske i ikonografske karakteristike spoljašnje fasade Nove, odnosno Donje kapije, istakla sledeće:
Spoljna fasada prema Vaserštatu ima monumentalni središnji deo u vidu kamenog portika sa po dva visoka pilastra sa svake strane prolaza. Pilastri su u vidu stilizovanih dorskih stubova koji nose arhitravnu gredu i trougaoni timpanon. U njegovom središtu je plastično izveden grb Austrijske monarhije okružen zastavama i lovorovim lišćem. Na levom uglu arhitravne grede, iznad pilastra, urezana je godina obnove kapije: 1915. Zidno platno je izvedeno od kamenih kvadera precizno rezanih ivica. Sa obe strane portika, u zidu bedema nalazi se po jedan karakterističan topovski otvor unutrašnjih prostorija kapije. Kapija je građena opekom, dok su ramovi oko otvora, baze pilastara, kao i celokupna spoljašnja fasada izvedeni od kamena. U prolazu su sačuvani i delovi mehanizma nkojim se podizao i spuštao mobilni segment drvenog mosta koji je nekada preko vodenog šanca povezivao kapiju sa redvijem i ravelinom Sv. Terezije.
Citirano iz: Stančić Donka i grupa autora “Umetnička topografija Novog Sada”. Novi Sad: Matica Srpska. 2014. str. 809.
Posmatrano iz vremenske perspektive, Nova ili Donja kapija, predstavlja najkasnije sagrađenu kapiju u Podgrađu iz čega prostiče i njen naziv “Nova”. Za razliku od Beogradske i danas nepostojeće Novosadske, odnosno Dunavske kapije, njena dekoracija nije toliko reprezentativna, iako je ipak izvedena prema uzoru na predhodno pomenute kapije Podgrađa između kojih se protezala glavna komunikacijska osa – glavna, odnosno današnja Beogradska ulica. Donja ili Nova kapija, nije imala funkciju namenjenu civilima, poput Beogradske i Novosadske, već je primarno bila vezana za potrebe vojske s obzirom da je povezivala Suburbium sa Vaserštatom, odnosno tzv. Vodenim gradom. Kada je reč o gabaritima ove komunikacijske strukture, njena unutrašnja fronta orijentisana prema Podgrađu, iznosi oko 40 m i samo je za nijansu manja od Beogradske kapije, dok je prema Vaserštatu njena širina oko 15 metara. Ipak, zbog današnjeg okruženja i položaja, ne odaje utisak proporcija kakve zapravo ima. Timpanon sa spoljašne strane kapije u okviru kojeg je u kamenom reljefu sačuvan heraldički prikaz Habzburške monarhije, kao i generalno celokupna spoljašnja fasada kapije apsolutno se odlikuje neoklasicističim stilskim elementima za razliku od unutrašnje fasade (prema Suburbiumu) gde je fasada izvedena u duhu eklektike i predstavlja mešavunu baroka sa akademizmom, odnosno neoklasicizmom.
Ujedno, heraldički prikaz u okviru timpanona na spoljašnjoj fasadi kapije, nakon raspada Austro-ugarske monarhije, delimično je namerno oštećen u procesu dekomemoracije nasleđa tzv. Žute monarhije, ali ipak nije u potpunosti uklonjen kao na Beogradskoj kapiji.
Poput Beogradske i Donja kapija, ima prostorije kazamata, Danas se u prostorijama levih kazamata, kao što je istaknuto, nalaze izuzetno očuvane prostorije mrtvačnice i prostorije za prosekturu sa pratećim mobilijarom, čiji enterijer datira iz perioda socijalizma. U tom kontekstu, Donja, odnosno Nova kapija ima poseban kulturno-istorijski značaj i u kontekstu tzv. industrijske arheologije.
Izvan kapije, nalazi se izuzetno široki prostor Vaserštata, odnosno Vodenog grada sa čitavim sklopom fortifikacionih elemenata i struktura vojne arhitekture poput bedema, vlažnih šančeva, itd. Celokupni prostor Vaserštata, koji je do danas većinom nepristupačan za civile kao deo vojnog kompleksa “Tvrđava”, prostire se na čak dvadeset hektara i zapravo predstavlja šestinu od celokupne površine fortifikacionog sistema Petrovaradinske tvrđave. Ujedno, lavirint Vaserštata, zapravo zauzima dominantnu površinu Donje tvrđave i predstavlja prostor ispred bastionog fronta Donjeg grada kao deo anvelope Petrovaradinske tvrđave. Predstavlja značajan deo odbrambenog sistema, sastavljenog od niza fortifikacionih elemenata i prirodnih prepreka koji su danas trenutno zapušteni i u potpunosti bez bilo kakve namene.