Danas nepostojeća Novosadska, Dunavska ili Vodena kapija, koja se u određenim izvorima označavala i kao Nepomukova kapija, bila je locirana na mestu današnje saobraćajnice (putne rampe) koja vodi prema Varadinskom mostu. Odnosno, zauzimala je danas otvoreni prostor ispred Trga vladike Nikolaja (nekadašnjeg Paradnog trga) i povezivala je Provijantski (Polubastion Sv. Karla) i Bastion Sv. Josipa.
Prema gabaritima, predstavljala je najveću i najreprezentativniju kapiju Donjeg grada Petrovaradinske tvrđave i ujedno glavnu komunikacijsku osu s obzirom da je od nje kroz unutrašnjost Suburbiuma počinjala glavna ulica (danas Beogradska) koja se pružala i pruža do Beogradske kapije. Ujedno, imala je izuzetan značaj i u kontekstu komunikacije Petrovaradina sa Novim Sadom, uzimajući u obzir da se izvan nje, pristupalo pontonskom mostu koji je povezivao Suburbium i Novi Sad.
Podignuta je sredinom XVIII veka na mestu starije a rušena je u periodu od 1923. do 1925. godine, zajedno sa delom fortifikacije, odnosno prekomponovanjem bedema Provijantskog i Bastiona Sv. Josipa a u sklopu onovremenog urbanističkog prilagođavanja celokupnog okolnog prostora u vezi sa izgradnjom komunikacijskih pristupnica Mostu kraljevića Tomislava. Ujedno, u istom vremenskom periodu je porušen i mostobran na novosadskoj strani Dunava.
Reprezentativni barokni objekat sa elementima neoklasicizma, u vreme izgradnje, predstavljao je jednu od najvećih baroknih kapija na prostoru jugoistočne Evrope. Sastojala se od dvanaest prolaza, odnosno dvanaest lučno međusobno povezanih otvorenih zasvođenih komunikacijskih otvora sa isturenim dovratnicima koji su spolja bili oivičeni kvadratima a iznutra sa pravougaonicima. Arhitekstonski sklop se sastojao takođe od trinaest stubova, iznad kojih su se po vertikali na vrhu kapije nalazili specifični kameni ukrasi u formi “pehara”. Odnosno, sudeći prema sačuvanoj arhivskoj građi (starim fotografijama), posmatrano sa unutrašnje strane Suburbiuma, na pročelju Vodene kapije između lukova prolaza, bili su izvedeni tanki vertikalni stubovi u formi pilastra sa specifičnom stilizacijom, odnosno izdeljeni po vertikali u fomi sitnih kvadera, dok se na gornjem delu fasade nalazila izdužena horizontalna greda sa duplim tankim ivicama od malterske plastike iznad koje se, iznad svakog otvora prolaza, nalazilo horizontalno postavljeno polje metope sa ornamentom. Na samom vrhu kapije, bila je izvedena diskretna horizontalna linija na kojoj je bilo postavljeno trinaest dekorativnih ukrasnih “pehara”, odnosno specifičnih elemenata arhitektonske dekorativne plastike, sličnim onim, kakvi su do danas sačuvani na strukturi Beogradske kapije. Navedeni kameni ukrasi su zbog svoje visine, predstavljali suštinski glavni dekorativni elemenat Kapije i bili su pozicionirani na način da prate osu nosećih stubova, tj. u skladu sa kompletnom simetrijom građevine, bili su pozicionirani iznad stubova koji su razdvajali otvore prolaza u formi lučnih arkada. Sami otvori prolaza bili su polukružni i masivno izvedeni, flanktirani u formi luka vertikalno poređanih kvadera izvedenih u malterskoj plastici i na taj način, jasno izdvojeni od ostatka površine fasade. Spoljašnja fasada kapije, orijentisana prema obali Dunava, bila je daleko skromnije dekorisana od unutrašnje.
Dužina fasadnog zida, odnosno kapije, iznosila je približno 145 metara a njena dubina oko 20 metara. Sa obe strane kapije, nalazili su se kazamati.
Naziv “Nepomukova kapija”, potiče iz činjenice da se nekada do rušenja kapije na nekadašnjem Paradnom placu, odnosno na današnjem Trgu Vladike Nikolaja, od 1735. godine nalazio kip češkog sveca Jana Nepomuka, koji je izmešten i danas je lociran u porti Crkve Uzvišenja Sv. Križa u Petrovaradinu. Inače Jan Nepomuk je živeo u XIV veku i smatran je zaštitnikom Podgrađa Petrovaradinske tvrđave i “lađara”. Uzimajući u obzir njegov značaj za Podgrađe, često se u literaturi navodi da su u dvorištima kuća u Podgrađu Petrovaradinske tvrđave, postojali njegove statue, odnosno kipovi.
U suštini, prema svom položaju, značaju i arhitektonskim karakteristikama, predstavljala je najmonumentalniju komunikacijsku strukturu Podgrađa i jednu od najlepših građevina celokupnog kompleksa Petrovaradinske tvrđave. Iako danas ne postoje vidljivi ostaci ove monumentalne građevine, ostaci kapije su zapravo sačuvani i nalaze se unutar zemljanog nasipa preko koga je izvedena (nasuta) putna rampa, odnosno komunikacijska putna infrastruktura koja vodi na Varadinski most.