Kapija je locirana na prostoru kompleksa Vojne bolnice, odnosno u kurtini koja povzuje bastione Sv. Jozefa i Sv. Franciske. Izgrađena je u sklopu radova na proširivanju i dodatnom ojačavanju fortifikacionog sistema Donje tvrđave u osi severozapadnog bastionog fronta. Sudeći prema planu Petrovaradinske tvrđave iz 1760/1761. godine na kojem je ucrtana, može se zaključiti da je Ispadajuća kapija sagrađena u vremenskom periodu između 1750. i 1760. godine.
Desno od kapije, zemljom su ispunjeni bedemi kurtine, dok su sa njene leve strane izgrađeni kazamati. U osi kapije, odnosno ispred nje, izgrađeni su forifikacioni elementi vojne arhitekture: ravelin sa redvijem koji je izvorno sa kapijom bio povezan sa drvenim mostom a koji danas više ne postoji.
Sama struktura kapije, sastoji se od širokog prolaza čije su tavanice zasvođene u formi poluobličastog svoda, dok su u partijama prolaza ispred unutrašnjeg i spoljašnjeg portala, tavanice izvedene pod krstastim svodovima. Unutar prolaza u bočnim zidovima, paralelno su izvedene dve uniforme niše čije gornje partije završavaju polovinom kalote, dok se iza fasadnog zida nalaze oblikovani useci koji su nekada služili za postavljanje barikada kao dodatnog zaštitnog mobilnog elementa kapije, odnosno prolaza.
Spoljašnja fasada, izvedena je u duhu eklektike, odnosno istoricizma sa neoklasicističkim i baroknim stilskim odlikama. Polje locirano iznad dva paralelna vertikalna i identična pilastra koji se sastoje od baze i profilisanih kapitela međusobno povezanim u formi venca, razdeljeno je u formi plitke profilacije. Karakteriše ga profilisani venac iznad kojeg se, prateći kompletnu kompoziciju, nalazi trougaoni timpanon koji se trenutno nalazi u prilično ruralizovanom stanju. Prilikom jedne od ranijih adaptacija, spoljašnji portal je prošao kroz pojedina prekomponovanja u odnosu na izvorni izgled, odnosno umesto autentičnog lučnog završetka, danas se arhitravno završava sa ugrađenim parom traverzi od gvožđa.
Unutrašnja fasada, orijentisana prema dvorišnom parku kompleksa Vojne bolnice, ima veću širinu od spoljašnje. Završava se sa arhitravno naglašenim vencem koji je pokriven sa biber crepom. Poput spoljašnje i unutrašnja fasada Ispadajuće kapije takođe je vremenom prošla kroz određene adaptacije tj. rekonstrukcije. U sklopu njih, portal je preoblikovan i delimično proširen dok je zidno platno malterisano na način, da se na osnovu njegovog trenutnog izgleda mogu u izvesnoj meri sagledati nekadašnji, tj. izvorni dekorativni elementi unutrašnje fasade kapije.