Trojica informanata koji su rođeni i odrasli u Podgrađu a sa kojima je vođen grupni razgovor, prisetili su se snimanje kadrova filma „Čuvari zamka“ (Castle Keep) u Podgrađu u kojem su kao dece učestvovali „kao statisti“. Američki ratni film iz 1969. godine, režiran je od strane Sydneya Pollacka i značajan deo scena je snimljen na prostoru današnje Ulice Prote Mihaldžića. Prema rečima jednog od sagovornika, ispred današnje Vojne bolnice, bio je postavljen „ceo drveni objekat zgrade“, kao i „još jedna drvena kuća u Ulici Prote Mihaldžića, koju su tenkovi razneli tokom snimanja filma“. Drugi sagovornik se sa oduševljenjem prisetio, kako mu je glavni glumac filma Bert Lankaster „poklonio čokoladu tokom snimanja filma“ u kojem je on „kao i ostala seca iz komšiluka“ stažirao i bio „dobro plaćen kao klinac“. Drugi informant, koji je takođe kao dete stažirao u filmu, setio se kako je jedan od glavnih glumaca „Otišao u radnju Mike šustera da mu izrade vojničke čizme“. Šusterska radnja koja je po imenu njenog vlasnika među stanovnicima Podgrađa bila poznata kao „Mika šuster“ je šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka postojala u lokalu u Zgradi Magistrata (Beogradska br. 6). Prema rečima pomenutog sagovornika „U njoj je radio jedan dobar majstor Vlada čizmar, koji je bio klošar pa je spavao po katakombama. On je odradio jako dobre čizme tom glumcu koji ga je u to vreme jako dobro platio“. Treći sagovornik se setio sledećeg: „Kao klinci smo trčali pored vojnih džipova i kamiona i za to su nas platili jako dobro … To je bila kinta … Za tri dana sam zaradio ćaletovu penziju … Mislim da je bila dnevnica valjda, četri iljade dinara … Krupna je to lova bila, krupna …“. Drugi sagovornik se na to nadovezao, „Ne znam kolko je bila dnevnica, al znam samo da smo se otimali među sobom, koga će da uzmu za snimanje, ahahahaha … Tolko su dobro plaćali … A uzeli su i jednog da bude crn … Čombeta uzmu što je crn, a on crn zato što je cigan, ahahaha … Da bude autentičan, ahahaha …“. Prisećajući se scenografije filma, jedan od sagovornika je rekao da je „Ona velika crkva u filmu bila montažno postavljena i naslonjena na bolnicu. Jedan Pera iz kraja je pao sa krova te crkve u kartone. Vikali su mu oni što su snimali film, padni Pero, padni … a on budala se uneo u ulogu pa kada je onaj kao Nemac zapucao, on pao bez kontrole dole … Srećom, bili su kartoni, inače bi se razbio ko zvečka o beton … Nije mogao normalno da hoda par nedelja posle toga, ahahaha … “. Takođe, jedan od trojice sagovornika, ispričao je svoje iskustvo sa snimanja ovog filma, odnosno kroz smeh sa drugom dvojicom koji su takođe prisustvovali snimanju, ispričao je sledeći događaj: „Al sam se ja zaj..bao. Bila je kao neka poslastičarnica u toj ulici gde su napravili crkvu. U njenom izlogu torta. A ja sam se zavukao iza, da me niko ne vidi, da ukradem tortu donešenu tamo za snimanje filma. A malo mesta između tih postavljenih zidova … Provlačim se ja tu krišom jedno po sata i dođem ja do te torte i ćapim a ono ona plastična, ahahahaha, j..o m…u svoju, al sam popi..io, ahahaha … Sav sam se izderao, dok sam došo do nje o zid, bio sam sav krvav …“. Smejući se na ovu priču, drugi sagovornik koji se još od detinjstva družio sa informantom koji je ispričao svoj doživljaj, nadovezao se, „Da … zezali smo te kasnije da si se borio za krvavu tortu, ahahaha … Pa, dobro, nisi nikada dobro video … ahahaha …“, na šta mu je akter događaja pomalo u besu a pomalo u šali odgovorio „Ma šta se kliberiš … Video sam ja odlično a da je torta bila prava, prvi bi se ti nacrtao da je delimo, ahahaha“. Četvrti informant sa kojim je vođen razgovor, takođe se dotakao ove teme, istakavši da je takođe „bio kao dete angažovan na filmu, kao i vojska i ostala deca iz kraja“. Prema njegovim sećanju, „Film je sniman u Podgrađu i svi su tih dana bili uzbuđeni a snimanje je bilo i u dvorcu u Kameničkom parku … Lankester je često džogirao tokom snimanja po Podgrađu i Kameničkom parku …“. Ujedno, isti informant je istakao da su zbog snimanja filma „Čuvari zamka sve živo rasturili pored vojne bolnice … Posekli su i lep drvored, koji je do tada tamo postojao …“.
Trojica informanata sa kojima je obavljen razgovor, pričali su i o snimanju filma „Braća Karamazovi“ u kojem su takođe učestvovali kao statisti, s obzirom da su tada bili deca. Pričajući brojne anegdote vezane za snimanje ovog filma, jedan od njih je kroz smeh istakao „Nikada neću zaboraviti kako smo se tukli međusobno sa torbama i kakve smo sve gluposti pravili … Jedva su nas doveli u red, ahahaha … Tu smo igrali sinove od tih nekih iz romana, zaboravio sam kako su se zvali likovi, nekada sam znao … Sada, mi smo kao trebali da se tučemo sa torbama a torbe su bile kao one drvene kutije-police, između kojih su bile knjige vezane kanapom“ A moj kum, opaučio Čombeta cigana sa tom torbom u glavu, pa je nastala cela frka oko toga, ahahaha … A Čombe ciganin viče i plače, više neću da glumim kaže, neka od sada udara ovaj ludak, nekog drugog …“. Natsavljajući priču o ovoj anegdoti, dva sagovornika (drugovi od detinstva i akteri u filmu), međusobno su se smejali i dopunjavali u prisećanju: „Pa slučajno sam ga opaučio tako … ahahaha, psovao me posle … ahahaha … A mene su inače oterali iz kadra. Odvezli nas iz Petrovaradina u Kać na snimanje druge scene na groblje, kao umro jedan drugar u filmu … Neki lik iz filma i sada mi kao na sahrani … A Vesa-Kesa, plače, kao da je neko stvarno umro … A ja se klinac, počeo na njegovu glumu smejati ko budala, ahahaha … Ne mož me smiriti … ahahaha. Tamo su nas vozili busom, dobili smo sendviče sokove, i lovu … jbg. Bili smo mali i ludi … A keva mi popiz..la što sam potrošio odmah te novce. Ja otišao i kupio meni cipele, one bez pertli što je bilo retko i skupo za razliku od onih seljačkih što smo nosili na rupice … ahahaha. I kaže keva, kako si mogao sam u pazar, ko da si neko siroče, trebala sam ja da idem sa tobom …“. Isti informant se setio da je u Štrosmajerovoj tokom sedamdesetih sniman i neki kriminalistički film, ali se ne seća kako se zvao, iako se seća „scena ko da igra Al Kapone, kola, pucnjava … ma ludilo“.