U kontekstu zejedničkog razgovora sa dvojicom sagovornika, od kojih je jedan rođen i odrastao u Štrosmajerovoj a drugi u Beogradskoj ulici, informanti su prepričali svoja sećanja, kako su „krali hranu iz kuhinje, gore u restoranu na Tvrđavi“ kada su bili deca. Pričajući o ovome, između ostalog, ispričali su i sledeće: „Odlazili smo mi gore gde su bila nasuprot službenog ulaza u kuhinju tri velika bora. A mi se sakrijemo u te borove i čekamo i gledamo šta rade konobari i kako iznose hranu … I onda, sačekaš da konobar stavi tacnu s hranom na pult, prišunjamo se i maznemo celu tacnu sa hranom, ahahaha … A pre toga vučemo šibicu, ko će da drpi hranu, ahahaha … Onda jedemo tu u žbunju na Tvrđavi … A sećam se jednom kada smo maznuli ljute paprike, najeli ih se i … Jaoj, koje smo mi probleme sa stomakom imali posle … ahahaha … u p.m. … Kako smo se razboleli svi, ahahaha … A jednom smo maznuli i stolice iz bašte restorana za naš klub koji smo imali u jednom od podruma tu dole u Gradiću. Ćapimo stolice, bacimo ih s bedema pa ih pokupimo, ahahaha … Kad ono dodje murija …. Većinom se svi razbežali a jedan naš drug Krme bio smeo, izašao na sred ulice, seo na stolicu, prekrstio noge pa gleda u muriju, onako prkosno … Kad mu je milicajac raspalio šamarčinu … ahahaha … Samo se prevrnuo sa stolice, ahahaha … Pa mu pandur kaže: vraćaj te stolice da te ne izubijamo od batina i to odmah, ahahaha … Posle su mu upisali i podatke i zamalo da ga uhapse a i nas bome, ali nisu, pošto smo bili ludi klinci … ahahaha“.