O ličnim sećanjima na pekaru koja je postojala u intervalu od nekih tri do četiri godine tokom prve polovine osamdesetih godina dvadesetog veka i koja je bila locirana sa leve strane unutar Beogradske kapije, razgovarano je sa više od deset informanata, različitog pola i starosne dobi koji su, dok je pekara radila, živeli u Podgrađu. Razgovori sa sagovornicima su obavljeni grupno i individualno o različitim temama vezanim za njihovo odrastanje i život u Podgrađu. U nastavku su izdvojena lična sećanja na nekadašnju „Pekaru u kapiji“ kako ju je većina informanata zvala, koja su bez izuzetka izrazito pozitivne vrednosne konotacije: „To je bila najbolja pekara u gradu“ … „Ljudi su dolazili kolima, stanu, i kupe najčešće pogačice“ … „To su bile najbolje pogačice koje sam ikada jeo“ … „Tu su bile najbolje pogačice sa čvarcima u gradu“ … „Dolazili su tu iz celog Novog Sada. Parkirali bi kola kod Kapije, pa su u Kapiji kupovali pogačice ili dobar vrući hleb“ … „Sve je mirisalo na sveže peciovo. Uf, a tek te pogačice, jaoj Bože, kad se samo setim“… „Kupovala sam skoro svako jutro klincima za doručak ili užinu pogačice od čvaraka i vruć domaći hleb za ručak“ … „Često su ljudi dolazili automobilima po pogačice s čvarcima. Čekalo se ujutru i u redu, često“ … „Kad smo se ujutru vraćali iz kafane Divlji zapad na Tekijama, obavezno smo stajali da doručkujemo pogačice u Kapiji. Taman da se otreznim“ … itd.